Detecentrične porodice – nepodnošljiv psihički pritisak za decu

0
83
Detecentrične porodice - nepodnošljiv psihički pritisak za decu

Savremena porodica, u proseku, ima dvoje ili jedno dete pa je i odnos prema deci dosta drugačiji nego u prošlosti, pre svega u domenu psihologije. Zbog malog broja dece, roditelji istu doživljavaju kao nešto dragoceno i razvijaju intenzivan emotivni odnos prema njima. Ova psihološka posledica ima kako svoje pozitivne, tako i negativne strane. Deca ostaju, vrlo često, do svojih kasnih 20.-ih ili ranih 30.-ih u roditeljskoj porodici. Sociolozi savremene porodice često nazivaju i detecentrične porodice. Jer su u centru pažnje, pre svega, deca, a ne bračni partneri.

detecentrične porodice
nova drustvena patologija

S druge strane, zbog savremenog načina života i sve dužeg, ali i haotičnijeg radnog vremena (vikendom, praznicima), roditelji provode sve više vremena van kuće, odnosno, sve manje sa decom. Decu, u većoj, meri vaspitavaju društvene ustanove (vrtići, škole), rodbina, ali pre svega mediji (televizija, internet), a sve manje sami roditelji.

Individualizam i materijalizam, kao dominantna savremena vrednosna orijentacija, utiče na formiranje i današnjih roditelja.

Fokusiranost na lične potrebe, želje i interese, s jedne, i sticanje uspeha (karijera, zarada) s druge strane, predstavljaju osnovu ovog sistema vrednosti. Posledica ovakvih životnih prioriteta jeste shvatanje deteta kao roditeljskog projekta. Roditelji smatraju da moraju da ulože sve svoje napore kako bi razvili potencijale, potrebe i interese deteta (njegovu individualnost). Zato se često trude da deca steknu što više znanja i veština još u ranom detinjstvu pohađanjem škola jezika, odabirom određenih sportova, itd. U centar pažnje porodičnih odnosa tako se stavljaju pre svega deca, a ne bračni partneri. Što, naravno, dovodi do specifične atmosfere u kojoj se stalno ističe detetova posebnost.

I tako se stvaraju detecentrične porodice.

nove, detecentrične porodice
nove, detecentricne porodice

Ipak, cela ova preteška roditeljska rabota ne prolazi bez posledica. Po dete.

Zbog preterane usredsređenosti roditelja na dete, kod deteta se razvijaju mnoge negativne psihičke karakteristike. Prema rezultatima istraživanja, sve je više dece sa egoističkim, pa čak i narcističkim osobinama. To je, po istraživačima, negativna posledica isticanja detetove posebnosti od strane roditelja. Takođe, psiholozi uočavaju da preteranu fokusiranost na potomstvo deca doživljavaju kao nepodnošljiv psihički pritisak. Dalje, insistiranje na što boljem uspehu u školi, potpuno programirane slobodne aktivnosti (muzička škola, ples, tenis, strani jezik) dovode do razvijanja raznih vrsta psihičkih problema i poremećaja kod dece.

Iako su deca u centru pažnje, paradoksalno je to što roditelji, zapravo, ne provode dovoljno vremena sa njima.

To dovodi do stvaranja površnijih, siromašnijih emotivnih odnosa roditelja i dece, a često i do međusobne otuđenosti. Roditelji, pokušavajući da premoste ovaj problem, smatraju da čestom kupovinom poklona mogu da reše postojeće emotivne probleme. Jednostavnije rečeno, da stvarima kupe dečju ljubav. Ovakvo ponašanje produbljuje jaz između roditelja i dece. Takođe, činjenica da deca provode dosta vremena bez roditelja dovodi do toga da su prepuštena sama sebi. Vaspitavaju ih mediji i vršnjačke grupe, što uz loše porodične odnose, može da odvede na put delinkvencije.

Naravno da ovo ne znači da su sve savremene porodice detecentrične porodice. Određeni broj roditelja razvija iskrene, duboke emotivne odnose sa decom, provodi dosta vremena sa njima, uvek su prisutni kao podrška i aktivno učestvuju u njihovom odrastanju.

Ako ste nekad zažalili što ste lepo vaspitali dete, obavezno pročitajte ovaj članak.

Autor: Ivan Smrečnik, prof. sociologije u Petoj beogradskoj gimnaziji

Izvor: family.rs